Samodijagnoza intolerancije na laktozu može ugroziti zdravlje

Manjak enzima laktaze može se dijagnosticirati različitim testovima nakon što ste se prvenstveno posavjetovali s liječnikom. Međutim, sve veći broj studija govori u prilog povećanja broja osoba koje dijagnozu intolerancije na laktozu postavljaju sami sebi. Posljedično, njihova će se terapijska odluka, ukoliko se ona takvom uopće može nazvati, najčešće svesti na potpuno izbacivanje glavnog izvora laktoze iz prehrane, odnosno mlijeka i mliječnih proizvoda. No, u čemu se, ustvari, krije problem samodijagnosticiranja ovog poremećaja? Problem je taj što čak svaka treća osoba koja smatra da pati od intolerancije na laktozu, zapravo, ne pati od tog poremećaja. A to, naravno, izaziva zabrinutost struke. Točnije rečeno, izbacimo li dugoročno pojedine namirnice iz našeg jelovnika, našem ćemo tijelu neopravdano uskratiti važne vitamine i minerale poput kalcija, vitamina D, B₂ i B₁₂ u mlijeku, dok struka svojim dosadašnjim studijama potvrđuje kako, primjerice, nedostatan unos kalcija, čiji sadržaj je najzastupljeniji upravo u mlijeku i mliječnim proizvodima, može ne samo povećati rizik od smanjene čvrstoće kostiju, već i povećati rizik od visokoga krvnog tlaka, dovesti do prekomjerne tjelesne mase te do pojave dijabetesa tipa 2, čak i karcinoma debeloga crijeva.

Podaci o potencijalnim posljedicama samodijagnosticiranja intolerancije na laktozu rezultat su istraživanja objavljenog u American Journal of Clinical Nutrition 2011. godine. U studiji je sudjelovalo 3452 ispitanika u dobi od 19 do 70 godina različitih rasnih skupina. Cilj istraživanja bio je ustanoviti mjeru u kojoj samodijagnosticiranje intolerancije na laktozu utječe na zdravlje te utvrditi povećava li samodijagnosticiranje rizik od bolesti modernog doba, odnosno dijabetesa tipa 2 i hipertenzije. U svrhu utvrđivanja jesu li osobe intolerantne na laktozu, jesu li dijagnosticirane laboratorijskim testovima ili ne, pate li od drugih bolesti te njihovih prehrambenih navika, osmišljeni su različiti upitnici pomoću kojih se došlo do potrebnih i gotovo zabrinjavajućih podataka: 12,3 posto ispitanika samodijagnosticirali su intoleranciju na laktozu, dok ostali ispitanici nisu patili od probavnih tegoba koje bi upućivale na poremećaj o kojem govorimo. Kao što smo ranije već naveli, osobe koje su bez savjetovanja s liječnikom isključile mlijeko i mliječne proizvode iz svoje prehrane unosile su značajno smanjenu količinu kalcija dnevno u odnosu na ispitanike koji redovito unose kalcij u svoj organizam.

Imamo li u vidu da jedna velika čaša mlijeka zadovoljava:

• 30 posto preporučenog dnevnog unosa kalcija

• 20 posto preporučenog dnevnog unosa vitamina B2

• 25 posto preporučenog dnevnog unosa vitamina D

• 13 posto preporučenog dnevnog unosa vitamina B12

• 16 posto preporučenog dnevnog unosa bjelančevina nedvosmisleno ćemo uvidjeti kako dugoročno izbacivanje ove vrijedne namirnice doista može negativno utjecati na naše zdravlje. Ono što, nadalje, svakako plijeni pozornost jest činjenica da je u ispitanika sa smanjenim udjelom kalcija u prehrani uočena povišena stopa dijabetesa tipa 2 i hipertenzije u usporedbi s osobama koje ne pate od intolerancije na laktozu. Međutim, točna povezanost između smanjenog unosa kalcija i povećanog postotka dijabetesa tipa 2 i povišenog krvnog tlaka još nije razjašnjena.

Zaključak je gotovo školski, no neophodno je izreći ga i naglasiti – samodijagnosticiranje intolerancije na laktozu valja izbjegavati. Opetovano se potvrđuje kako samoinicijativno i dugoročno izbacivanje pojedinih skupina namirnica iz prehrane, iako naizgled olakšava probavne poteškoće, može zapravo narušiti zdravlje i u konačnici doprinijeti razvoju kroničnih bolesti.

Preporuka je osobama koje imaju poteškoće pri probavi mlijeka i mliječnih proizvoda da se svakako posavjetuju s liječnikom. Radi li se doista o nedostatku enzima laktaze, liječnik će preporučiti zamjenu konvencionalnog mlijeka mlijekom bez laktoze, unos fermentiranih mliječnih proizvoda (npr. funkcionalni jogurt, kefir i acidofil) te povećani unos namirnica bogatih kalcijem poput sitne ribe s kostima (sardine), algi, proizvoda od soje (tofu), zelenog povrća (kelj, brokula), orašastih plodova i sjemenki (badem, sezam) te sušenog voća (sušene smokve).